Skoči na menu Skoči na sadržaj
Lijepa slika u zaglavlju

Današnji datum:  21. listopada 2014.

 

Blagoslov filijalne crkve Sv. Ilije proroka u vojskovi

24. srpnja 2012.
Mons. Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije blagoslovio je filijalnu crkvu Sv. Ilije proroka u Vojskovi

VojskovaMos. Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije blagoslovio je u nedjelju, 22. srpnja tijekom euharistijskog slavlja koje je predvodio uz domaćeg župnika fra Velimira Bavrku i župnog vikara fra Bonu Kovačevića, novosagrađenu filijanu crkvu Sv. Ilije proroka u Vojskovi, župa Gornja Dubica u Bosanskoj Posavini.

Izgrađena na temeljima stare u Domovinskom ratu porušene crkve, bila je ona toga dana doista pretijesna da primi sve povratnike, a i one koji su za tu prigodu došli iz dalekih europskih zemalja, u koje su kobne 1992. s tek vrećicama u ruci poput mnogih Posavljaka morali izbjeći i s tugom i boli ostaviti svoj rodni kraj. Ugodno vrijeme bilo im je naklonjeno te su mnogi Misu pratili u lijepo uređenom crkvenom dvorištu. Odjeveni u narodne nošnje svoga kraja, napose oni mlađi koji su bili poseban ures oko oltara pokazali su da njeguju i čuvaju svoju tradiciju i narodne običaje.

Mons. Tunjić je u propovijedi potaknuo vjernike da promišljaju o evanđelju i iščitavaju njegove poruke koje su i danas kao i u Isusovo vrijem itekako aktualne. Svjestan koliko su ljudi toga kraja radini, mnogi naporno rade u inozemstvu, naglasio je da je uz rad, posao i vjeru potrebno dublje promišljati o svome životu te ukazao na molitvu koja treba biti naš razgovor s Bogom o važnim životnim pitanjima, molitvu koja obraća, mijenja čovjeka, pomaže mu da se suočava s problemima... Posvjestio je da poput apostola svoja iskustva, svoje uspjehe, radosti, a i žalosti trebamo podijeliti s Isusom kako bi nas On uputio što nam je činiti. „Isus će nas poučiti kako da se zaustavimo, povučemo u osamu, pomolimo, otpočinemo i tako osnaženi dalje krenemo u život“, rekao je između ostalog mons. Tunjić te na kraju poručio: „Blagoslov ove crkve prilika je i šansa da se ovdje stalno susrećemo sa svojim Ocem nebeskim da s njim razgovaramo o svom poslu, radu, ljubavi, odnosu prema bližnjemu, da mu ovdje zahvaljujemo za sve svoje upsjehe, neuspjehe, da izgrađujemo svijest zahvalnosti, da tu osvježimo svoj duh. Ako budemo tako se ponašali i živjeli onda će i naši životi i ova crkva u koju ste ugradili dio sebe, svoje srce, svoje živote, imati svoj pravi smisao“.

Naglasivši kako su to sveti trenuci koje bi zasigurno svi željeli zaustaviti župnik fra Velimir u pozdravnoj je riječi između ostalog rekao: „Usprkos rušenju onoga što je nama kršćanima najvažnije - crkve, našli ste snage i volje, zajedno sa svojim svećenicima stvoriti još ljepšu crkvu. Oko Krista ujedinjeni s ponosom možemo danas reći da je Ljubav pobijedila smrt, da Ljubav spasava čovjeka, jer gradili smo ovu crkvu da ona bude znak Boga živoga u svome narodu, da se u njoj narod sabire s Gospodinom razgovara, tu prima njegove poruke, pouke i opomene za život. Kršćani moraju biti sol, svjedoci za Boga, odgovorni za Lice Kristovo i lice svoje Crkve koja je Tijelo Kristovo“.

U znak zahvale dragome gostu mons. Tunjiću župljani su darovali košaricu s domaćim specijalitetima te ručno izrađeni bosanski peškir. Uz domaće župljane nazočni su bili i vjernici iz okolnih mjesta, a među njima i Živko Budimir, predsjednik Fereracije BiH, domaći sin Ivo Jelušić predsjednik Ministarstva, športa i kulture te predstavnici mjesnih vlasti.

Združeni zborovi svih triju filijala i župe svojim su pjevanjem doista uzveličali slavlje, a na lijepom prostranom koru i poslije Mise nastavili pjesmom zahvaljivati i slaviti Gospodina. Veselo je bilo i za zajedničkim obiteljskim stolom pod velikim šatorom na kojem je za svih tisuću nazočnih bio pripremljen objed, a posluživalo stotinjak župljana u prigodno izrađenim majicama. Nastupilo je i nekoliko folklornih skupina koje čine uglavnom mladi i djeca, a poslije se u veliko kolo uključilo i staro i mlado.

Mjesto Vojskova spominje se od 1617. godine. Prije Domovinskog rata u tom pitom posavskom mjestu u 263 domaćinstva živjelo je 1018 Hrvata katolika. Uz crkvu u ratu je sve bilo porušeno i spaljeno, a narod prognan. Do danas ih se vratilo 585, a gotovo svi su obnovili svoje kuće u koje povremeno dolaze. (kta/b.l.)