10. nedjelja kroz godinu (C)

6. lipnja 2010.

Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom i reče joj: "Ne plači" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

Čitanje svetog Evandelja po Luki

U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.

Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom i reče joj: „Ne plači!” Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.

Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta medu nama! Pohodi Bog narod svoj!” I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici (Lk 7,11-17).

____________

Sv. Luka koji nam danas pripovijeda o smrti. Ne o smrti starca ili odraslog bolesnika, nego o smrti mladića. Ne leži doma na odru - već ga nose na groblje. Nema ni braće ni sestara - jedinac je. Povrh svega je njegova majka udovica. Primjer, do krajnosti potresan, evanđelist nam ga slika u škrtim crtama i gotovo nezainteresirano. Sve se događa pred gradskim vratima, gdje Isus susreće povorku. Udovica mu se sažali, pa joj reče, neka ne plače. Tada zaustavlja sprovod, dotakne se nosila i govori mladiću neka ustane. Taj se bez oklijevanja diže na noge i počne govoriti. Isus ga vrati majci. To je sve.

Evanđelistu bismo mogli reći: Dragi Luka, to što si nam napisao, lijepo se čita. Ako ti vjerujemo sve drugo, nema razloga, da ti ne bismo povjerovali u taj događaj. A pitamo se, kome time pomažemo. Koliko je udovica bilo u tom vremenu u Palestini, koje su i dalje ostale udovice; koliko mrtvaca, koje nitko nije probudio; koliko sprovoda, koje nitko nije zaustavio. To tvoje pripovijedanje o mladiću iz Naina je nešto tako iznimno i udaljeno od naše svakidašnjice, da ne znamo što početi s njime.

Možda bi nam Luka odgovorio otprilike ovako: Toga što ste mi upravo rekli, bio sam svjestan već onda, kada sam događaj stavio na papir. Tadašnjim vjernicima sam čitao u očima isto pitanje, koje vi postavljate. Ako dodam, da je mladić kasnije ponovno umro i bio pokopan kao svi drugi mrtvaci, postaje značajnost njegova buđenja još manja.

Ali događaj ima drugačiju poruku. Želi reći, da postoji Netko, koji vidi suze svih udovica i čuje uzdahe svih pratilaca u sprovodu cijelog svijeta. Taj Netko nije bez srca. Svi rasplakani Mu se mile. Taj Netko će jednom - On zna, kada - zaustaviti sve pogrebne povorke i svim rasplakanima reći: Ne plačite! S vlašću, koju ima nad smrću, dotaknut će sva nosila i svim mrtvima viknuti: Ugtanite!

Ustat će. Tada će se zaista reći: Bog je posjetio svoj narod.