Današnji datum: 6. veljače 2012.
4. nedjelja Došašća: BLAŽENA TI ŠTO POVJEROVA
20. prosinca 2009.Piše: Anto Burić, svećenik
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gedaj samo!Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« (Lk 1,39-45).
___________
Mnoge naše crkve uza sve ono što nalažu liturgijski propisi da trebaju imati, imaju i mjesto za paljenje svijeća. Negdje je to posebna prostorija, negdje neki kutak u crkvi a negdje samo neka limena tepsija s pijeskom, u crkvi ili pred crkvom. Tu naši dragi vjernici «pale svijeće za svoje pokojne», vjerujući da će njihovim dušama pomoći taj komadić izgorjelog parafina. I crkva u kojoj službujem ima taj prostor. To je jedno, s pravom se može reći veliko betonsko korito, s ravnim dnom napunjeno pijeskom. Skoro svaki dan u tom koritu tinja pokoji lampion ili svijeća za nekog pokojnika. Posebno je «vatreno» za blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika ove župe. Taj dan ovo betonsko korito koje ima oko četiri četvorna metra prostora, postaje pretijesno pa se svijeće pale i na betonu oko korita.
Jedne godine na sam Blagdan, prije nego će hodočasnici početi dolaziti, šetam po dvorištu. Opazim jednu baku koja je poprilično poranila, kakao nešto čeprka i skuplja po koritu i stavlja u najlonsku vrećicu. Skupljala je okapine od svijeća koje su dan uoči blagdana tu paljene. Zainteresiralo me šta će joj okapine pa pristupim baki i pitam: «Što to vi bako radite?» «Skupljam suze svetog Ive, velečasni, da stavim kravi u napoj da joj vime ne presuši!»
Eto za ovu baku okapine od parafinskih svijeća su «suze svetog Ive». I ne samo to, nego ako se te «suze» stave u kravlji napoj onda krava daje više mlijeka – «neće joj vime presušiti». Između ostalog evo i to je dio vjere našeg svijeta. Baka će se skrušeno ispovjediti, «slušat» će pobožno svetu misu, ubaciti u prakratursku korpicu koji udovički novčić, ali i nakupit «suza svetog Ive» da ponese svojoj dragoj Peravi. Pa nek' mi onda netko rekne da je vjera u krizi.
Svakih nekoliko dana pojavi se neki novi vidjelac, češće vidjelica, kojima se ukazao Isus, Gospa ili netko drugi iz zbora nebesnika. Nekima se ukazanja očituju u prozorskom staklu, nekima na vrbi, nekima na donjem dijelu pegle, nekima čak na palačinki. Naime Amerikanka Bianca Lopez, pekući palačinke za Dan zahvalnosti «primijetila» je na palačinki lik Blažene Djevice Marije. Iz silnog poštovanja prema Gospi palačinku nije pojela nego je spremila u frižider i pokazuje znatiželjnicima. Svakako u ovom poslu najviše je angažirana Gospa. Vidioci nam prenose poruke, često takve da ih draga Gospa nikada ne bi izrekla, pišu se «lančići svetog Ante», nose se zašiveni u haljine «hodžini zapisi», nose se amajlije i talismani, čitaju horoskpi, razbacuju se karte i grašci, čita se Nostradamus i proročanstva pokojne babe Vange koja nam u baštinu između ostalog ostavi i to da će Treći svjetski rat početi u studenom sljedeće, 2010. godine i još koješta. Bilo kako bilo, viđenja i objava i poruka a samim tim i vjerovanja u njih ne nedostaje.
Zbog čega sve ovo. Blagdanom Bezgrješnog Začeća a potom četvrtom nedjeljom došašća na prostor našeg razmišljanja stupa jedan novi veliki lik. To je lik Isusove i naše nebeske Majke blažene Djevice Marije. Do sada smo, minulih nedjelja adventa, uglavnom razmišljali i govorili o Isusovom preteči svetom Ivanu Krstitelju, diveći se njegovoj vjeri, predanosti i hrabrosti u propovijedanju skorog dolaska Božjeg Sina, stoljećima očekivanog i priželjkivanog Otkupitelja i pokretača obnove čovjekova srca. Sada je tu Isusova Majka. Do sada tiha i neprimijećena čak i u sredini u kojoj je živjela odjednom iskrsava i ostaje kao nezaobilazni lik u povijesti ljudskog spasenja. Ona će, zapravo već jest, postati naša majka i zajedno s Isusom suotkupiteljica čovječanstva. Danas Crkva razmišlja o njezinom susretu s rođakinjom Elizabetom. Dirljiv susret dviju budućih majki od kojih svaka pod svojim srcem nosi svoje prvorođenče. Obadvije su obuzete strahom zbog skorog suočenja s nečim novim što do sada nisu iskusile, rađanjem, ali ujedno i neizmjernom majčinskom ljubavlju prema još nerođenom čedu. U tom susretu najznačajniju ulogu igraju riječi koje je izrekla Elizabeta odmah po susretu s Marijom: «...Blažena ti što povjerova da će se ispuniti ono što ti je rečeno od Gospodina.»
A što je to Gospodin rekao i kako je to Marija povjerovala? Da bismo odgovorili na ovo pitanje potrebno je vratiti se blagdanu Navještenja, Blagovijesti.
Prekrasno nam je taj trenutak opisao evanđelist Luka u svom Evanđelju (Lk1, 26-38). Kada je anđeo iznenada i na čudesan način ušao i pozdravio Mariju, Luka kaže: «Marija se smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.» Ne samo da se Marija smela nego se i prestrašila. Potvrđuje nam to sam anđeo Gabrijel koji kaže: «Ne boj se Marijo!» i nastavlja: «našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca Njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.» Zastanimo malo kod ovih riječi i razmislimo. Koja od žena ne bi na ove riječi vrisnula od veselja i skočila od radosti. Biti majka onoga koji će postati kralj čijem kraljevanju neće biti kraja. Majka Kraljica! Kako privlačna ponuda. Tko joj može odoljeti i ne prihvatiti je bez imalo krzmanja i razmišljanja? Marija ostaje mirna i razmišlja trijezno. Nije li to možda lažno obećanje – kvazi viđenje. Može li mu se sa sigurnošću vjerovati? Nitko od nas običnih smrtnika ne može u potpunosti proniknuti u nutrinu te jednostavne ali nadasve Bogu predane duše. Nitko ne može shvatiti kakva se drama u njezinu srcu odvijala kroz ovih nekoliko trenutaka. Povjerovati – možda je varka. Odbiti – možda je ipak Božja volja. Odluku treba donijeti. Ali koju? Prije konačne odluke Marija želi biti sigurna da to Bog govori i od nje traži i ujedno očekuje njezin pristanak. Da bude sigurna pita anđela: «Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?» U njoj je duboko prisutna svijest o odluci koju je sa svojim zaručnikom Josipom donijela zavjetovavši se zajedno s njim na djevičanstvo. To je zavjet Bogu obećan. Tu odstupanja nema, osim ako to sam Bog, koji je primio njihov zavjet od nje traži. Tu je i njezin zaručnik Josip. Kako će on to prihvatiti? Hoće li joj vjerovati ili će pomisliti da je prevarila i njega i Boga? Tu su i oni lajavi otrovni jezici koji jedva čekaju da se počnu brusiti na nečijem nepoštenju. Na Marijino pitanje anđeo odgovara: «Duh Sveti sići će na te i sila će te svevišnjeg osjeniti. Zato će to čedo biti sveto, Sin Božji.» Sada je Mariji potpuno jasno da to govori Bog. Ne traži od nje nevjernost zaručniku. Ne gura je u nepoznato. Poslije ovih anđelovih riječi naviru joj u pamet sve riječi proroka koji su unaprijed govorili o ovom događaju. Ta silna i duga prošlost za Mariju postaje sadašnjost. U ovom trenutku postala je svjesna i svega onog što reče prorok Izaija što će se s tim kraljem «doma Jakovljeva» dogoditi. To je kralj kojemu će «ukop biti među zločincima». Neće biti na njemu ni ljepote ni sjaja da bi se u nj zagledali. Ni ljupkostu da bi nam se svidio. Biti će prezren, odbačen od ljudi od kojeg će svatko lice okretati. Biti će proboden zbog naših grijeha, satrven zbog opačina naših. Vodit će ga kao jagnje na klanje. Strašna predviđanja za majku onoga za koga je sve to rečeno. A to je upravo Onaj kojeg anđeo navješćuje i kojeg ona treba roditi. Sve to Marija znade. Postaje svjesna da će svemu ovome biti svjedok i u svemu sudionica. Pored svega, Marija se ne koleba i ne odustaje nego izgovara riječi: «Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvoj!» Marija vjeruje da je to Božja objava, Božja volja kojoj se bez pogovora predaje.
