Marijino uznesenje na nebo

15. kolovoza 2009.

.......................

Svetkovinu Marijina uznesenja na nebo slavimo u kolovozu, mjesecu žetve. Neki je nizozemski umjetnik god. 1470. naslikao Blaženu Djevicu, odjevenu dugom plavom haljinom prekrivenom zlatnim klasovima pšenice, nazvavši je „Marija u odjeći pšenice“. Uistinu današnja svetkovina ima veze sa žetvom, sa dovršenjem. Marijin je ovozemaljski život bogata žetva, ona je postigla dovršenje svoga života u Bogu koje svi mi očekujemo.

Što danas slavimo na prvi nam pogled možda izgleda daleko i nedostižno. Ali radosna vijest današnje svetkovine jest slijed Uskrsnuća, današnji dan je neraskidivo povezan s vjerom u Isusovo Uskrsnuće. Sv. Pavao piše: “Ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, zaludna je vjera naša, još ste u grijesima (1. Kor 15,16).Krist je svojim uskrsnućem od mrtvih zauvijek slomio moć smrti, svojim je uskrsnut ćemo zauvijek uništio smrt. Svi oni koji u njega vjeruju i svojim životom svjedoče tu vjeru, već su prešli iz smrti u život.

Današnji blagdan Marijina uznesenja na nebo je potvrdio uvjerenja, da naš život ima smisao i cilj. Govori nam, da se vremenito zaista prelijeva u vječno da se zemaljsko dopunjava nebeskim, da se prolazno pretače u neprolazno i smrtno u besmrtno. Marija je među svim ljudima to iskusila. Budući da je naša Majka, brinut će se, da to i mi iskusimo.

Taj Njezin veliki dan također je potvrda, da Njezina nastojanja na zemlji nisu bila uzaludna i da se isplatilo učiniti, što je učinila. Isplatilo se vjerovati anđelu, posjetiti Elizabetu, pretrpjeti u Betlehemu, prihvatiti križ izgnanstva, biti vjerna žena, majka i domaćica, darovati sebe i Sina Bogu, stajati pod križem i nadati se protiv nade. Danas je sve to dobilo pravu vrijednost, osvjetljenu posebnim svjetlom i potrđenu nadnaravnim pečatom. Otac je primio k sebi svoju Kćerku, Sin svoju Majku, Duh svoju Zaručnicu. Marija je radi svoje vjernosti okusila, kako Bog zna biti vjeran. Postala je Kraljica anđela i Majka nebesnika.

Ostala je i Majka zemljanima. To će ostati do sudnjeg dana. Bog nije uzeo Mariju u nebo samo radi sebe, niti radi Nje, nego radi nas sviju.

Neki španjolski kipar načinio je kip Marije, koja je na leđima imala grbu. - Čovječe Božji, pa što ti misliš, prigovorili su mu. Svi umjetnici se trude da učine Mariju što ljepšom, a ti si je načinio grbavom! Kako si mogao nešto tako učiniti? - Samo polako, odgovorio je. Zar mislite, da je Marija, kada je došla u nebo, bezbrižno sjela u meki naslonjač, želeći uživati mir? Varate se. Marija neprestano osluškuje sa svih strana pozive svoje djece, koja je mole za pomoć. Naginje se k njima i pomaže im. Od samog saginjanja dobila je grbu.

Kada dođemo u nebo, vidjet ćemo, da Marija nema grbu. Neusporedivo je ljepša od svih kipova i slika, što su ih načinili umjetnici.

Istina je, da je Marija u nebu aktivna i da mi kršćani tu Njezinu aktivnost osjećamo. Dokaz za to su brojne Marijine pjesme, molitve, svetišta i hodočašća.