Kronologija agresije srpskih snaga na općinu Modriča

14. listopada 2008.

Kronologija pripreme i provedbe agresije srpskih snaga na općinu Modriča 1990.-1995.g.

Prema službenim rezultatima višestranačkih izbora na području općine Modriča u studenom 1990. ukupnu pobjedu odnosi Hrvatska Demokratska zajednica.

Koncem 1991. i početkom 1992. godine pripreme i aktivnosti JNA za napad na Modriču, a u sklopu sveopćeg napada na Bosansku Posavinu, odvijale su se pripreme u dva pravca:

Prvi se odvijao prvog dislociranog zapovjednog mjesta 17. korpusa JNA u selu Pelagićevu (općina Gradačac), pravcem Pelagićevo – Obudovac – Gornja Slatina – Bosanski Miloševac.

Drugi pravac je iz drugog dislociranog zapovjednog mjesta 17. korpusa JNA u selu Podnovlju (općina Doboj); jednim krakom preko sela Dugog Polja i Botajice, a drugim krakom preko sela Vranjaka, Koprivne i Osječana.

Već koncem 1991. godine JNA je u općini Modriči među mještanima srpske nacionalnosti osnovala vojnu postrojbu na razini brigade, kojom je zapovijedao stožer aktivnih oficira JNA na čelu s potpukovnikom Radosavljevićem i bojnikom Milom Stankovićem. U svim selima modričke općine sa znatnijim udijelom srpskog življa JNA je, za sastav navedene brigade, osnovala postrojbe razine čete. Takve postrojbe su bile osnovane u selima: Skugriću, Vranjaku, Koprivni, Bosanskom Miloševcu i u samom gradu Modriči. Postrojbe iz Modriče i Miloševca činile su zajednički bataljun. Pored navedenog, JNA je u selu Miloševac početkom 1992. godine ojačala lokalni vojni ustroj dovođenjem oklopnih postrojbi s tenkovima i višecjevnim bacačima raketa, te postrojbom za posebne namjene zvane Niški specijalci.

Krizni štab općine Modriča preustrojava se 09.04.1992. godine u HVO općine Modriča. Osnovana je 105. Modrička brigada HVO-a. Zapovjednik brigade je Perija Stanić – Džidžanov iz Garevca. Zadaća je bila obrana istočnog takozvanog dijela famoznog srpskog koridora kroz Posavinu. Počevši od 11. travnja 1992. godine pripadnici 1. hrvatske bojne odlučno ustaju u obranu i sprečavaju vojnu formaciju tzv. SK-PJ da pod zapovjedništvom pukovnika Nikolića okupira Modriču. Brigada se borila na crti obrane dužine 35 km i uspješno odbijala svakodnevne napade do zuba naoružanog agresora. Tek 27. lipnja 1992. godine združene neprijateljske snage ne birajući sredstva i uz upotrebu bojnih otrova, ipak su primorale brigadu da se povuče na odžačko bojište gdje sudjeluje u obrani sve do pada Odžaka. Nekopletna brigata odlazi na brodsko bojište, a poslije pada i tog područja uključuje se na 15. rujna 1992. godine na oraško-šamačku bojišnicu. Braneći ovaj dio Posavine izgubljeno je 12 najboljih sinova Modriče, dok je 56 bojovnika ranjeno. Na braniku rodne grude život je izgubilo 111 pripadnika brigade, a njih 260 je lakše i teže ranjeno.

Oružanom akcijom združenih srpskih snaga predvođenih pripadnicima JNA, kojima zapovjeda Gavro Dminić, nasilno preuzimaju vlast 11.04.1992. godine i u potpunosti okupiraju grad Modriču. Ipak, makar su zauzeli vitalne objekte u gradu, pripadnici srpskih snaga se nenadno povlače u sela nastanjena srpskim življem. U travnju djeci srpske nacionalnosti iz sela Miloševac, koja pohađaju osmogodišnju školu u selu Donjim Kladarima, roditelji zabranjuju daljnji odlazak u tu školu. Tu svoju odluku pravdaju navodnom ugroženošću i brigom za djecu.

Napad srpskih snaga na općinu Modriču otpočeo je u pet sati ujutro 03.05.1992. godine Jakom topničkom vatrom napadnut je grad i sva sela nastanjena Hrvatima i Muslimanima. S lokaliteta Majne na grad je ispaljeno mnoštvo minobacačkih granata. Srpske snage smještene u selu Miloševac otpočele su jak topnički napad na selo Garevac, nastanjeno Hrvatima. Oko 5,30 sati napadaju i hrvatsko selo Donje Riječane iz pravca Gornjih Riječana i Gornjeg Skugrića. Pripadnici srpskih snaga iskoristili su premoć u naoružanju te okupirali sela Dobrinju i Donje Riječane i veći dio grada Modriče.

Opći napad na hrvatsko selo Donje Kladare zbio se 05.05.1992. godine od strane pripadnika srpskih snaga raspoređeni u selu Miloševac.

Združene srpske snage okupirale su selo Kornicu (općina Bosanski Šamac) 10.5.1992. godine i nastavili napredovati prema području općine Modriča. Pri ovom napadu na modričku općinu u jedinicama združenih srpskih snaga sudjelovali su pripadnici tzv. Valjevskog korpusa JNA, pripadnici postrojbe zvane Beli orlovi iz Srbije i lokalne srpske postrojbe s područja općina Bosanskog Šamca i Modriče. Pripadnike postrojbe Beli orlovi predvodio je Crnogorac Marko Miočević, koji je živio u Bajinoj Bašti u Srbiji. Oko 8,00 sati otpočeo je kombinirani topničko-pješački napad srpskih snaga na hrvatska sela Kladare Gornje i Donje i Garevac. Zbog dvomjesečnih napada srpskih snaga 27./28.06.1992. godine Hrvati modričkih sela Garevca, Kladara Gornjih i Donjih te Čardaka protjerani su u pravcu općine i grada Odžaka, a potom preko rijeke Save u Hrvatsku.Okupirana su mjesta modričke općine s desne strane rijeke Bosne. Pripadnici 105. brigade HVO-a, pred naletom nadmoćnijeg neprijatelja povlače se na područje lijeve strane rijeke Bosne braneći slobodne dijelove modričke općine prostor sela Pećnik, Jakeš i Modrički Lug. Nakon silovitog topničkog napada pripadnici srpskih snaga uspjeli su okupirati čitav prostor modričke općine 09.07.1992. godine.