Obnova porušene crkve

14. lipnja 2008.

Obnovu porušene garevačke crkve vodili su župnici Ilija Matanović i Filip Brajnović

Srpski su ekstremisti 27. lipnja 1992. zapalili župni dvor i crkvu a visoki toranj minirali. Očevidci su pričali da je drvena krovna konstrukcija crkve gorjela puna tri dana. Iza toga barbarskog čina ostale su gomile smeća i goli zidovi crkve i župne kuće koji su se punih šest godina sablasno dizali u plave visine. U srpnju 2000. imenovan je vlč. Ilija Matanović župnikom protjerane i raseljene garevačke župe. Nastanio se u podrumu porušene župne kuće. U šali je tada rekao: „Živim u hotelu D kategorije, ali ne s tri već s pet zvjezdica: prva zvjezdica – nema struje; druga – nema vode; treća – nema WC-a; četvrta – nema izlaza iz kuće i peta zvjezdica – nema izlaza iz dvorišta. Valja zasukati rukave i prihvatiti se posla.“ I prihvatio se! U travnju 2001. postavljeno je ispred župne crkve na željeznoj konstrukciji zvono teško 1500 kg dar Caritasa vrhbosanske nadbiskupije, a blagoslovio ga je tadašnji kancelar vrhbosanske nadbiskupije mons. Ivo Tomašević. Nakon nekoliko mjeseci radova na porušenoj župnoj kući župnik se mogao useliti u njezine prostorije. U Garevcu je tada stanovalo samo 17 povratnika. Radnici „Krivaje“ iz Zavidovića su za nepunih četiri mjeseca (kolovoz-studeni 2001.) napravili i postavili cjelokupno krovište. Potom je urađena fasada, a onda se prešlo na uređivanje unutrašnjosti crkve. Župniku Matanoviću je uspjelo još djelomično obnoviti i unutrašnjost crkve. Njegov nasljednik župnik Filip Brajinović priveo je unutrašnje uređenje kraju: postavljene su podne ploče i ozvučenje, uređeno svetište, i nabavljene klupa, tako da je crkva zasjala novim svjetlo na dan posvete 17. srpnja 2005. god.

kolovoz 2000.

kolovoz 2001.

studeni 2001.

siječanj 2006.